Crna ili tamna magija se odnosi na korištenje nadnaravnih moći u zle i sebične svrhe. Crna magija je maliciozna. Ona podrazumjeva manipulisanje energijama koje mogu, ako tako osoba želi, nanijeti štetu drugome. Da bi rezultati bili valjani čarobnjak mora znati pravilno izvesti određeni ritual.

Istorijski gledano, počeci crne magije mogu se pronaći u primitivnim kulturama koje su obožavale duhove. U vrijeme renesanse mnoga magijska praktikovanja i rituali su smatrani nereligioznima. Tako je, primjerice, vještičarenje bilo zabranjeno od strane katoličke Inkvizicije. Crnom magijom se smatralo, a tako je i danas, nekoliko stvari; zazivanje demona i drugih zlih duhova, ritualno “bacanje” prokletstva na određenu osobu, korištenje magije kako bi se uništili usjevi ili kako bi se nekoga otjeralo u siromaštvo i sposobnost da se izađe iz tijela kako bi se prešlo velike udaljenosti. Uticaj popularne kulture je omogućio drugim praktikantima da budu uvučeni pod jedan te isti naziv, crna magija. Primjerice, to je koncept satanizma.

Dijelom crne magije se smatra i nekromancija
Nadalje, crna magija uključuje poznavanje nečijeg pravog imena. Ovdje se ne misli na uobičajeno ime već na duhovno ime. Smatra se da ako se poznaje nečije pravo ime da se osobu može kontrolisati. Tu su i rituali besmrtnosti. Pošto se ne zna krajnji rezultat, subjekt mora biti ubijen. Dijelom crne magije se smatra i nekromancija. Tu se radi o zazivanju mrtvaca u svrhu proricanja. Inače, nekromancija se tiče bilo kojeg rituala koji ima veze sa smrću. Kletve su također dio crne magije. To je želja da se nekome nešto loše desi. Ovdje se vrši komplikovan ritual.

Crna magija se još naziva niskom magijom. Visoka magija bi bila bijela magija uz pomoć koje mag nastoji postići pozitivne rezultate tako što će nekome pomoći da ozdravi ili da ga zaštiti od crne magije i slično. Crna magija ni po čemu nije dobra. Ona služi samo destrukciji.