Runske abecede (futhark ili fuþark) su nizovi povezanih abeceda koje koriste slova poznata kao rune, koje su prije koristili germanski jezici, najviše u Skandinaviji i na Britanskim otocima. Runska abeceda postoji u nekoliko inačica, primjerice: najstarije rune iz Švedske, Danske i Germanije, mlađi futhark (skandinavska inačica), futhorc (anglosaska inačica), srednjovjekovni futhark i suvremeni futhark.

Rune su nastale u drugom stoljeću nove ere među nordijskim narodima na sjeveru Europe, a predstavljaju, zapravo, slova starog alfabeta, koja su oduvjek bila povezana sa magijskim i proročkim značenjima. Runski alfabet, koji se danas najčesće koristi za proricanje sudbine, sadrži 24 znaka. Osim imena, svaki znak ima i svoje proročko značenje.

Rune je poželjno izraditi svojeručno jer će tako na njih prijeći energija osobe koja ih izrađuje. Rune poželjno napraviti od prirodnog materijala. Prilikom izrade važno se je usredotočiti na značenje Rune koju izrađujemo.Rune izrađujemo ucrtavanjem ili urezivanjem u drvo ili kamen. Najbolje je da su približno iste veličine kako bi se izbjeglo podsvjesno povezivanje oblika Rune s njezinim značenjem. Rune se drže u platnenoj torbici, također Vam je potreban komad platna na kojem ćete bacati rune.

Svaka Runa ima svoje jedinstveno značenje, samostalno i kombinaciji sa drugim Runama. U starim vremenima je postojao običaj da se prizove jedan od Bogova – zaŠtitnika Runa, Odin, prije početka obreda. Postoji nekoliko različitih načina bacanja Runa. Mogu se položiti licem okrenute prema površini na kojoj bacamo Rune. Lagano rukom Rune se okreću u krug u smjeru kazaljke na satu. Pri tome se treba koncentrisati na pitanje koje se postavlja Runama. Izvlačimo ih jednu po jednu u pozicije kao što su Keltski križ, Sigel, i sl. Osim navedenog načina izvlačenja, možemo ih izvlačiti i direktno iz vrećice u kojoj ih držimo. Vodite se po osjećaju i izvucite onu koja vas privuče.