U njegovo vreme ideja o reinkarnaciji bila je zaista revolucionarna stvar. Vaspitavan i odgojen u fundamentalnom hrišćanstvu, kada je bio budan, Kejs je osećao odbojnost prema ovoj jednostavnoj i istovremeno konfuznoj reči.
Ubrzo je njegov izvor informacija počeo da ga izvlači iz ove konfuzije. Postalo mu je jasno da reinkarnacija predstavlja evoluciju. Evoluciju ljudskog duha, kroz niz života na zemlji, bivajući u nekim od tih života muško, u nekima žensko, danas prosjak, sutra princ, sada pripadnik jedne rase, kasnije pripadnik druge, i tako sve dok duh ne dostigne savršenstvo koje je propovedao Hrist. Duša je samo glumac koji se uživljava u različite uloge i oblači razne kostime svake večeri.
Ideja o reinkarnaciji davno je prihvaćena na Istoku, gde milioni ljudi živve u skladu sa svojim etičkim principima. U našoj, zapadnoj hemisferi, veliki broj intelektualaca prihvatio je ovu ideju i pisao o njoj. Šopenhauer je bio vatreni pobornik reinkarnacije, isto ka oi Gete, Đordano Bruno, Platon, Pitagora i mnogi drugi. Danas, na primer, 70% Amerikanaca veruje u reinkarnaciju.
Nije li zapravo ova ideja, to jest princip, u osnovi Hristovog učenja! Kejs kaže da u jevanđeljima postoje delovi koji mogu biti shvaćeni samo posredstvom učenja o reinkarnaciji. Na primer, u delu gde se Isus obraća Svetom Jovanu Krstitelju, govoreći mu da je on ranije bio prorok Ilija, koji je došao ponovo. Ili pak kako drugačije protumačiti pitanje njegovih učenika: ‘Učitelju, šta je zgrešio ovaj čovek, ili članovi njegove porodice, da bude rođen slep’? Ako nije živeo nikad ranije, kako je mogao da zgreši? U suprotnom ovo pitanje ne bi imalo smisla. Dakle, sve ovo ukazuje na jedno prećutno verovanje u reinkarnaciju među Isusovim učenicima, verovanje da su urođene fizičke mane ‘zaslužene’ grehom i oglušivanjem o ovaj Zakon. Zar Isus, pred samo svoje hvatanje, u Getsimanskom vrtu, nije rekao svetom Petru – kada je ovaj krenuo da ga zaštiti, to jest ubije one koji su pokušavali da uhvate Isusa: ‘Uvuci mač u svoje korice, jer ko mačem ubija, od mača će i poginuti…’ Ili, ono čuveno: ‘Što seješ, to ćeš i žnjeti’. Sve ovo jasno se odnosi na karmu, na ovaj provratni zakon, zakon uzroka i posledice, koji funkcioniše iz života u život.