Znači, prvi izvor informacija potiče iz podsvesti svake osobe, svakog pacijenta. Podsvest, prema Kejsovom objašnjenju, sadrži sva sećanja vezana za sva iskustva kroz koja neka osoba prođe, ne samo od rođenja pa naovamo, već i iz svih prethodnih života. Podsvest je dostupnija od svesti, isto kao što je jednostavnije putovati podzemnom železnicom sa jednog kraja Njujorka na drugi, nego njegovim ulicama na površini. Pod hipnozom, Kejsov duh mogao je da se približi dubokim podsvesnim nivoima drugih osoba. Ovo objašnjenje nije teško prihvatiti, jer se poklapa sa otkrićima psihoanalitičara u vezi sa postojanjem i sadržajem podsvesnog.
Drugi izvor informacija, po Kejsu, jesu zapisi Akaša. Po njegovom objašnjenju, AKASHA je sankrtska reč koja opisuje fundamentalnu eteričnu supstancu Univerzuma, čiji sastav je elektro-spiritualan. Na Akaši ostaje otisnut neizbrisiv zapis svakog zvuka, svakog zraka svetlosti, svakog pokreta i svake misli, i to sve od nastanka Univerzuma. Postojanje ovog Registra objašnjava sposobnost proroka i vizionara da sagledaju prošlost, bez obzira na to koliko je nešto bilo davno ili nedostupno običnom ljudskom znanju. Sposobnost da spoznamo ove vibrirajuće zapise počiva u unutrašnjem biću svakog od nas i zavisi isključivo od senzitivnosti našeg organizma. Postiže se sinhronizacijom sa odgovarajućim nivoima svesti, na način sličan traženju odgovarajuće talasne dužine na radiju.
Isto tako, ovi zapisi mogli bi da se nazovu i Univerzalnim sećanjem Prirode, ili Knjigom života. Akaša je vekovima ranije prihvaćena od strane istočnjaka, dok su hinduistička učenja o dvojnoj prirodi materije, energiji i transmisiji misli putem telepatije, i slično, činjenice koje je zapadna nauka tek odnedavno prihvatila.
Edgar Kejs nastavlja svoju priču: ‘Mnogi me pitaju kako sprečavam upliv neželjenih uticaja u moj posao. Da bih odgovorio na ovo pitanje, dozvolite mi da ispričam nešto što mi se dogodilo u detinjstvu. Kada sam imao jedanaest ili dvanaest godina već sam bio pročitao komletnu Bibliju tri puta. Do ovog trenutka pročitao sam je 56 puta. Bez sumnje, mnogi od vas su je pročitali više puta, ali ja sam pokušao da je pročitam za svaku godinu života po jednom. Kada sam bio dete Molio sam Boga da mi omogući da učinim nešto za druge, da mogu da pomognem ljudima da razumeju sebe, a naročito da mogu da pomognem bolesnoj deci. I, jednog dana, imao sam viziju koja me je uverila da je moja molitva saslušana i uslišena. Ja verujem da je moja molitva uslišena, i svakoga dana kad prelazim u nesvesno stanje pomaže mi ista ta vera. Ako se objekat želje ne menja, u skladu sa željama koje pojedinac iskreno neguje, ova informacija stiže do Univerzuma: ono što neko moli, to i dobija…’