Analizom Kejsovih otkrovenja, zapisanih u disertacijama, o svakom od pacijenata ponaosob,utvrđeno je da su potpuno u skladu sa prvobitnim, bez obzira na vremenski period koji je protekao između prve seanse i neke sledeće. Reči iz poslednje seanse uvek su se nadovezivale na prethodnu i bile u skladu sa njom. Sve to podsećalo je na čitaoca koji je obeležio stranicu knjige, da bi nastavio tamo gde je stao. Mnoge od njegovih disertacija sadrže informaciju koja je u osnovi bila povezana sa nekom od istorijskih epoha, kao što su drevni egipat, ili Atlantida. Nakon upoređivanja po grupama, u zavisnosti od istorisjkog perioda, vidi se da su svi, i najmanji detalji, u skladu jedni sa drugima – isto tako i sa registrovanim istorisjkim činjenicama, ma kako one neprijatne bile.
Dokazano je i dasu sve Kejsove psihološke analize bile tačne. Opisivao je potpuno nepoznate osobe, ma gde se one nalazile, njihove najintimnije karakteristike, njihove vrline i mane, detaljno pričajući o njihovim prethodnim inkarnacijama, iz kojih je poticao njihov sadašnji stepen razvoja, stalno naglašavajući da smo proizvod svega što smo ikada razmišljali. osećali i uradili u prethodnim životima. Čovek neprestano pronalazi sebe samog, ponavljao je Kejs, što bi u prevodu značilo da se neprestano suočava sa posledicama pređašnjih gestova, a ono sa čime odbijamo da se suočimo i da naučimo, vraća nam se uvek iznova, dakle, suočavanje i učenje samo odlažemo.
Analizom pomenutih disertacija, uočeno je i da su se određena istorijska razdoblja ponavljala, dajući time mnogim pacijentima sličnu istorijsku osnovu.Kejs razlog ovoga nalazi u tome što se uopšteno uzevši duše iz jedne epohe zajedno inkarniraju u nekoj narednoj, da bi u međuvremenu neka druga grupa duša živela svoje živote na zemlji, i tako naizmenično, u skladu sa ritmičkim procesom kojim se radi na kolektivnoj Karmi. Znači, veći deo duša koje trenutno žive bile su zajedno i ranije u nekom istorijskom razdoblju. Kada je reč o bliskim dušama, bilo da su rođaci, ljubavnici, prijatelji ili poslovni partneri, one su bile povezane sličnim nitima i u nekim drugim vremenima.
Mnogi Kejsovi savremenici često su se pitali zašto se on, ako je zaista već dokazano da je posedovao neograničenu moć predskazivanja, nije obogatio tražeći zlato ili naftu, kladeći se na konjskim trkama ili ulažući na berzi, umesto da najveći deo života provede u siroimaštvu.
Neki su se zaista obogatili zahvaljujući Kejsovim berzanskim savetima, drugi su zaista otkrili naftu tamo gde im je on rekao da je traže, dok su treći dobili kladeći se na konjsim trkama. Kejs nikada ništa nije predskazao u svoju korist. Možda razlog treba potražiti u njegovim rečima da se nikad niko nije obogatio, a da mu je to bio osnovni motiv. Uvek kada bi nekome davao savet o zaradi, ili o nečemu materijalnom, počinjala je da ga užasno boli glava, a glas mu se postepeno gubio. Konačno, Kejs je shvatio da je pridavanje važnosti materijalnom, zapravo, negativna sila, koja bi mogla da mu uništi ono što je on smatrao Božijim darom.
Kejsove reči nas istovremeno upozoravaju da je sva Snaga i Kreativna energija, ono što nazivamo Bogom, zapravo sadržano u nama, u hramu našeg tela, i da samo treba da spoznamo sebe. Neko je jednom prilikom upitao Kejsa koji je prevod Biblije najbolji, On je na to odgovorio: ‘Verzija koja je najbliža istini… jeste ona koju primenjujemo u svom životu’.
Tako je mislio do poslednjeg trenutka. Uprkos tome što su ga predskazanja upozoraval da će se energija njegovih nerava istrošiti ako bude nastavio da više od dva puta dnevno ulazi u stanje transa, Kejs je živeo za druge i nije sebi mogao dozvoliti da nekome ne posveti pažnju. Imao je seanse zakazane po dve godine unapred, ponekad i do 12 seansi dnevno. Kao posledica ovakvog načina života usledila je i njegova fizička smrt 3.januara 1945. godine. Imao je 67 godina.