Pretposlednji, 111. papa sa Malahijevog spiska, je trenutno na tronu svetog Petra. To je papa Benedikt XVI (Joseph Ratzinger), De gloria olivae – slava masline. Reč je o nemačkom kardinalu, koji je do izbora za papu, 24 godine bio na čelu moćne Kongregacije za doktrinu vere, jedne konzervativne institucije u koju se svojevremeno transformisala srednjevekovna Sveta inkvizicija, po zlu čuvena zbog lomača i suđenja jereticima. Što se tiče latinske šifre, Malahije ni ovde nije omanuo, jer ime koje je Racinger izabrao potiče Reda benediktanaca, poznatog i pod imenom Olivetans – Maslinari. I sam sveti Benedikt je u šestom veku prorekao da će njegov red, to jest, pripadnik Reda, trijumfalno viditi Katoličku crkvu u borbi protiv zla – i to u vreme pred ‘kraj sveta’!
Zanimljivo je da su ozbiljni kandidati za novog papu bili i kardinali Tatamanci i Martini sadašnji i prethodni kardinal Milana. A pečat nadbiskupa Milana sadrži upravo grančicu masline.
Uprkos sumnji u njegov izbor, zbog pripadnosti Hitlerjugendu – Hitlerovoj omladini, a onda i Vermahtu, ipak je izabran Racinger, koga je Jovan Pavle II i naznačio kao svog naslednika. A ovaj po mnogo čemu i jeste njegov naslednik. Ne zna se šta će biti sa njegovim dosadašnjim konzervativnim stavovima: tvrdokoran stav prema celibatu, ženama-sveštenicima, veštačkoj oplodnji… Pretpostavlja se da će nastaviti da vrati Evropljane hrišćanstvu, odnosno Hrista u Evropu, za šta je nagoveštaj i ime koje je izabrao, jer sveti Benedikt je i zvanično zaštitnik (katoličke) Evrope. Ali, hoće li to činiti u duhu (katoličkog) fundamentalizma, odnosno u stilu ‘božjeg rotvajlera’ i ‘pancirkardinala’ – kako su ga do sada, s razlogom, nazivali njegovi kritičari?
Kako će zaista voditi Rimokatoličku crkvu i njeno stado u borbi protiv zla? Hoće li to biti trijumfalno, u slavi – samo njenoj, hriščanstva uopšte, ili u trijumfu i slavi izvornih jevanđeoskih, Hristovih načela u službi čitavom čovečanstvu? I koliko dugo će to trajati, ako će biti uoči kraja sveta? Hoće li on svoj pečat svetu dati u duhu maslinove grančice mira, pomirenja, tolerancije među verama, narodima i kulturama.
Maslina je stablo velikog simboličkog bogatstva: mir, plodnost, očišćenje, snaga, pobeda, nagrada… Malahijeva šifra ‘De gloria olivae’ – budući da mu je došapnuta iz duhovnog izvora – sigurno sadrži, ili dopušta duhovno-simboličku višeznačnost. I u jevrejskim i u hrišćanskim predanjima, maslina je simbol mira. Nakon potopa, golubica je Noju donela maslinovu grančicu. I u Novom i u Starom zavetu maslina je simbol svih Jevreja, a u jevrejskoj tradiciji je i simbol snage i bezbednosti na putovanju. U hrišćanskoj tradiciji još simboliše crkveni plod i pravedničku veru. Maslinovu granu ponekad nosi arhanđeo Gavrilo u prizorima Blagovesti, a Hristov krst je prema jednoj drevnoj legendi, bio načinjen od masline i kedra.
U srednjem veku ona je simbol zlata i ljubavi. U islamu maslina je središnje drvo, osa sveta, simbol univerzalnog čoveka, izvor svetlosti. Veruje se da je maslina sveto drvo, i daje na svakom njenom listu ispisano jedno od Božjih imena ili neka druga sveta reč. U staroj Grčkoj, maslinov venac pobednika na Olimpijadi i sličan takav pobednice na Herinim igrama, skupa su simbolisali sveto venčanje Sunca i Meseca. U kineskoj tradiciji maslina predstavlja tišinu, istrajnost i tananost. Prema jednoj kineskoj legendi, maslinovo drvo neutrališe otrove.
Da li je, i koliko, od ovog obilja značenja ‘Olive’ zaista primenljivo na sadašnjeg papu – videćemo.Ako uopšte i bude imao dovoljno vremena da se pokaže u svetlu najplemenitijih značenja masline. Jer, njemu je sada 85 godina, a na vrata kuca novi Malahijev kandidat, 112. i poslednji papa nazvan…