Jedna od najzagonetnijih, značenjima najslojevitijih Malahijevih proročkih fraza je De labore Solis, a odnosi se na papu Jovana Pavla II (Karol Woytila). Ovaj izraz uobičajeno se prevodi kao: ‘Od sunčevog truda’ ili ‘Sunčev radnik’. Neki to povezuju sa danom njegovog rođenja, 18. majem 1920. godine, kada se desilo i pomračenje Sunca. Tvrdi se da je u Malahijevo vreme taj izraz upravo i označavao pomračenje Sunca. Drugi opet tumače da tu ima neka tajna veza sa Kopernikom, poljskim naučnikom iz 15./16. veka koji je nastojao da dokaže da se Zemlja okreće oko Sunca – a Kopernik je to činio u Krakovu, koje je rodno mesto papae Jovana PAvla II.
U hrišćanskoj tradiciji sunce simboliše Boga Oca, vladara i ovržavatelja vaseljene, koji zrači svetlost i ljubav, a takođe i Hrista, koji je sunce pravde, sunce istine. Sunce je i boravište arhanđela Mihaila. Sunce je izvor svetlosti, toplote i života, i njegov hranitelj. Ono je vidljiva slika božanske dobrote, ali može biti i uništitelj, oploditelj je ali može i spržiti. Sunčeva svetlost je intelektualna spoznaja i mudrost. Simboliše iskreno sjedinjenje, jedinstvenu porodicu, slogu, bratstvo, književni ili umetnički talenat. Ali može predstavljati i taštinu, pozu i pretvaranje. Ono je i aktivni muški princip (jang), simbol je oca, autoriteta, vladaoca sveta, U hermetizmu, koji je i Malahije poznavao, sunce je slika Stvoritelja. A Malahije, kao Irac, možda je znao i za keltski simbol ‘lice sunca’, atribut koji se pripisivao i bogu rata Ogmeu.
Sunce dakle ima veoma višestruku, često i kontradiktornu simboliku. Uz to, ovu složenost dodatno uvećava mogućnost varijacija u značenju Malahijeve latinske šifre za pomenutog papu. Naime, latinska reč ‘labor’, osim ra, napor, trud, marljivost i delo – može značiti i: muka, mučenje, trpljenje, neprilika, pa i padati, rušiti se, propadati, posrnuti, pogrešiti; reč ‘solis, sol’, osim sunce i sijanje sunca, znači i vrućina, a izraz ‘labore Solis’, može značiti i ‘pomračenje Sunca’. Dakle, moguće su razne, i negativne značenjske kombinacije, poput: Rušenje sunca, Bolovanje sunca, Ogrešenje o suncu…
Na osnovu svega ovoga, nije čudno što su neki tumači proročanstva u delovanju Pape Jovana II, njegovim potezima, stavovima i slično, identifikovali i brojne ovakve ali i druge značenjske kombinacije, među kojima osim pozitivnih ima i onih koje ukazuju na kontradiktornost, ogrešenje, izražen konzervativizam, tvrdokornost, dvostruke aršine, osvajačke aspiracije i
apsolutizam.
Navešćemo nekoliko ilustrativnih primera za ovo. Jovan Pavle II je u mladosti bio odličan glumac, ali po nekima to je nastavio i kao papa. Neumorno je putovao po svetu u misiji mira i pomirenja naroda, zaštire ugnjetenih, ali su neretko posle njegovih poseta i padali, osim nenarodnih režima i oni progresivni, narodni. Zalagao se za pomirenje, približavanje, pa i ujedinjenje hrišćanskih zajednica, ali uz traženje da im svima vrhovni poglavar bude papa. Izvinio se za ranije grehe Rimokatoličke crkve, ali je ostao tvrd kad je reč o dogmi. Neki teolozi su mu zamerili da se ponaša kao polubog, da donosi stroge dokumente od kojih su neki ocenjeni čak kao nehrišćanski. Značajna mu je uloga u rušenju totalitarnog komunizma, ali i versko osvajanje tradicionalno pravoslavnih prostora raspalog SSSR-a. Nedosledni i čak opasno kontradiktorni stavovi u vezi sa događanjima u raspadajućoj SFRJ, neretko na štetu Srba… Umro je na dan delomičnog pomračenja Sunca, a i neki drugi važni događaji u životu dogodili su mu se na dan solarne eklipse.